Šljunčani toad - sprinter, slijedi težak

Šljunčana žaba živi u subtropima i tropama, dajući preferencije močvarama i planinskim područjima. Najčešće se ove žabe nalaze na nižim obroncima planina Gwiang, koji se nalaze u Venezueli. U tim planinama, mokra klima, koja je pogodna za živote mnogih jedinstvenih životinjskih vrsta.

Značajke pojave šljunčane žabe

Duljina tijela odraslih ženki je 3-4 centimetra, a muškarci praktično 2 puta manje, rastu do samo 2,3 centimetra. Boja čaja crna.

Vanjsko, amfibija se spaja s pješčenjem u kojem živi. Koža žaba je mekana, ponekad bore može. U cijelom tijelu se nalaze tuberkule, ali na leđima i sa strane, oni su gusti nego na hlača. Udovi na šljunčanim žabama i tankim.

Opasnost

Pesticic TOADS izgleda vrlo obično, ali mogu se doslovno "okretati" u šljunak tijekom opasnosti. Činjenica je da se šljunčani žabe kreću vrlo sporo, ne znaju čak ni skakati, što ih razlikuje od drugih konjor. Pesticing toads hoda s malim komorama "pješice".

Ali ako je toba ugrožena opasnosti, ona pritisne noge, vuče se u glavu tijela, postaje kao pravi kamen i brzu brzinu, spusti se niz planinu. U isto vrijeme odbija površinu poput gumene lopte. Toad može tako prevrtati se tijekom metara.

Naravno, nijedan predator nije u stanju pratiti svoj brz "ručak".

Takva Pyrueta Toba uspio je učiniti zbog činjenice da je vrlo naporno držeći svoje tijelo, svi mišići tijela su u najjači napon, pa kad padne tijelo nije oštećeno, jer se udarac ispada previše slab. Dosegnuvši sigurno mjesto, žaba se samo odvija i puzala.

Ali takva strategija ne može raditi. Ako tod pada u duboku lokvi i može se srušiti iz nje, ona će se utopiti.

Prehrana

U divljim, šljunčanim žabama hrane se za štipaljke, mravi i kukci. Ali u laboratorijskim uvjetima tih toadsa hranila su razne male kukce.